GANIĆ: GENOCID SE NIJE DESIO SAMO U SREBRENICI, SUDSKA ODLUKA JE POLITIČKA

Ejup Ganić

“Da li je genocid to kada u Višegradu sakupe građane iz okolnih sela i predgrađa, opljačkaju ih, neke siluju, a potom utjeraju u jednu kuću, gdje zapale sve. Zapale sve, od dvogodišnje djece do staraca sa 80 godina. Šta tu nedostaje da bi bio genocid!?” – Ejup Ganić

Anadolija — U vremenu srpsko-crnogorske agresije član Predsjedništva Bosne i Hercegovine akademik Ejup Ganić smatra da je politika bila presudna kako bi Sudsko vijeće Haškog tribunala ocijenilo da nema dovoljno dokaza da su srpske, agresorske snage pod vodstvom Radovana Karadžića izvršile genocid u općinama Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik.

On u razgovoru za agenciju Anadolija (AA) kaže da je u navedenim općinama definitivno počinjen genocid i da je to poznato u cijelom svijetu.

“Politika je bila presudna. Zašto onda genocid nije presuđen? Iz dva razloga. Prvi, jer bi on indirektno zahvatio Srbiju. Drugi, tako bi još direktnije bila istaknuta odgovornost međunarodne zajednice. Jer, to je trajalo. Nije to bilo klanje od tri do četiri dana, kao u Srebrenici. Genocid je počinjeni uz superviziju Radovana Karadžića. Ali, u tome je učestvovala JNA pod vodstvom Slobodana Miloševića. Navođena je iz Beograda. Ona je zauzela sve kote, očistila teren i onda su ušli koljači. Ponavljam, mislim da genocid u navedenih sedam bh. općina nije presuđen jer bi tako dotakao Srbiju još direktnije nego što je bio slučaj u Srebrenici. Karadžić je rukovodio zločinima, ali su iz Srbije osigurali svu infrastrutkruru da se ti zločini dese”, kazao je Ganić za AA.

Pita se kako drugačije do genocidom nazvati ono što se, primjerice, dešavalo u Višegradu.

“Da li je genocid to kada u Višegradu sakupe građane iz okolnih sela i predgrađa, opljačkaju ih, neke siluju, a potom utjeraju u jednu kuću, gdje zapale sve. Zapale sve, od dvogodišnje djece do staraca sa 80 godina. Šta tu nedostaje da bi bio genocid!?

Ako se dijete zapali, jasan je cilj da se zatre korijen jednog naroda, u ovom slučaju bošnjačkog. A zapaljeni su novorođenče, njegova majka i cijela porodica! Je li razlog posljednje odluke činjenica da Karadžić i njegovi ljudi nisu bili toliko uspješni da svo stanovništvo zapale. Da li se genocid mjeri količinom, namjerom ili izvršenim djelima”, pita se Ganić.

Nadalje, on napominje da je užas bio tako veliki da bi mnogi Bošnjaci iz istočne Bosne, da su ih pitali, radije ušli u nacističke plinske komore, umjesto što ih je zadesila lomača u Višegradu. Ne presuditi to kao genocid, slaže se Ganić, novi je užasni zločn.

“Ovo je djelomično rezultat i komplicirane i nestabilne situacije u Bosni i Hercegovini.

Naglašavam, ovim se dobrim dijelom žele spašavati Srbija i međunarodna zajednica. A što se tiče monstruma Karadžića. On je smrtnu i doživotnu kaznu zaradio već nekoliko puta. Ovdje je akcent na tome da se spašava Miloševićeva Jugoslavija i Srbija”, zaključio je Ganić.

Pretresno vijeće Haškog tribunala djelomično je danas prihvatilo Karadžićev zahtjev po pravilu 98 bis i donijelo oslobađajuću presudu po tački 1. optužnice, koja je bivšeg predsjednika Republike Srpske teretila za genocid u sedam bosanskohercegovačkih općina. Drugi zahtjevi optuženog su odbijeni, tako da Karadžiću ostaje da izvodi svoje dokaze po ostalih 10 tačaka optužnice, uključujući i onu koja ga tereti za genocid u Srebrenici.