SUĐENJE: ZLOČINI OKO SREBRENICE U MAJU 1992

Savo Babić - okrutni srpski ratni zločinac.

Predmet: Savo Babić.

U optužnici se, između ostalog, navodi da je optuženi Savo Babić u svojstvu komandira Vojne policije u Bratuncu, u maju 1992. godine, tri godine prije Genocida u Srebrenici, u okviru široko rasprostranjenog i sistematskog napada usmjerenog protiv nesrpskog civilnog stanovništva na području općine Bratunac koja graniči sa Srebrenicom, naredio, počinio i znao, te propustio da spriječi i kazni zatvaranje ili drugo teško oduzimanje fizičke slobode osobama nesrpske nacionalnosti.

Prema navodima iz optužnice, optuženi Savo Babić je imenovan za komandira sa zadatkom da vrši obezbjeđenje objekta zatvaranja u zgradi škole „Vuk Karadžić“ u Bratuncu, te je vršio nadzor i imao potpunu kontrolu nad uslovima u koncentracionom logoru i životima i tijelima više od 400 muškaraca civila nesrpske nacionalnosti. Bošnjački zatočenici su bili svakodnevno bili podvrgnuti sistematskom ispitivanju, premlaćivanju, mučenjima, zlostavljanju i ponižavanju i psihičkom zlostavljanju, u konstantnom strahu za svoje živote, a mnogi su u takvim prilikama umrli ili su ubijeni.

O srpskim zvjerstvima u logoru „Vuk Karadžić“ pisao je i Daniel Toljaga u "Preludiju za Genocid u Srebrenici." Donosimo isječak o masakru koji se desio u ovom logoru u prvim danima rata:

Masakr u logoru škole Vuk Karadžić (10. maj 1992)

Dana 10. maja 1992, snage Jugoslavenske narodne armije, raznih paravojnih formacija iz Srbije, te lokalne oružane horde bosanskih Srba, provele su jednu od najokrutnijih hajki na bošnjačko stanovništvo obližnjeg Bratunca i okolnih sela. Racijama su istjerali 4.000 do 5.000 bošnjačkih stanovnika iz svojih kuća, te ih zatočili u lokalnom nogometnom stadionu “Bratstvo”. Dolaskom na stadion, zatvorenici su prvo bili opljačkani, a potom razdvojeni od svojih familija – muškarci od žena – a neki su strijeljani na licu mjesta. Najmlađa žrtva srpskog terora je bila šest mjeseci stara beba, Narcisa Salihović, a najstarija 110 godina stara žena, Zahida Suljagić.[43] Prema rezultatima istrage Ujedinjenih nacija, Srbi su jedan broj Bošnjaka “prisiljavali da služe kao davaoci krvi, a neke žrtve su preminule zbog prevelikog vađednja krvi. Prema izvještaju, stotine leševa žrtava [sa stadiona i logora škole Vuk Karadžić] su spaljeni ili bačeni u rijeku Drinu.”[44]

Srbi su sa stadiona “Bratstvo”odveli nekoliko stotina žena i maloljetnih djevojaka u lokalni hotel “Fontana,” gdje su ih neprestano silovali. Ostale zarobljenike su nagurali u autobuse, zaprijetili im da se više nikada ne vraćaju nazad, zatim ih prisilno istjerali u pravcu Kladnja. 

Sudbina oko 700 nenaoružanih bošnjačkih muškaraca je bila posebice okrutna. Oni su jedan po jedan razdvajani od svojih familija i odvođeni u gimnastičku dvoranu Osnovne škole “Vuk Karadžić” koja je bila pretvorena u logor. Zarobljenici su bili šokirani stravičnim prizorima izubijanih i iznakaženih tijela prethodno zatočenih Bošnjaka. Svim novim zatvorenicima je ponuđena vrlo slana hrana bez vode. U sljedećih nekoliko dana, oni su brutalno mučeni, a oko 350 ih je ubijeno na najokrutnije načine moguće. 

Fizička zlostavljanja u logoru su vršeno premlaćivanjima sa tvrdim objektima, toljagama, motikama, čeličnim cijevima, metalnim šipkama, bejzbol palicama, kundacima od pušaka, šakama, udarcima čizmama, vađenjem zubi sa zahrđalim kliještima i davljenjima. Neki zatvorenici su bili zaklani, a njihove glave podizane u zrak i pokazivane ostalim zatočenicima. Srbi su odrupljene glave Bošnjaka šutirali po podu. Ostali logoraši su bili prisiljeni da nose tijela ubijenih izvan logora da bi na kraju i oni bili ubijeni i bačeni na tu istu hrpu leševa. Prema podacima UN Komiteta za ljudska prava, “Svjedoci tvrde da su tijela ubijenih bila iskasapljena, a nosevi, uši i spolni organi odrezani, ili su imali urezane krstove po tijelu. Ti svjedoci također tvrde da su tijekom kasapljenja bili prisiljeni da pjevaju četničke pjesme.”[45] 

Srpski zločinci su lokalnog muslimanskog imama, Mustafu Mujkanovića, satima ponižavali, mučili i tukli. Nakon što je kategorično odbio da se prekrsti, da popije alkohol i da digne tri prsta (podigao je samo dva simbolizirajući borbu bošnjačkog naroda za slobodu) četnici su ga zaklali naočigled svih zatvorenika. (nastavite čitati >>>)