SRBI DIVLJAJU PO VIŠEGRADU ZBOG SPOMENIKA ŽRTVAMA VIŠEGRADSKOG GENOCIDA

Spomen obilježje žrtvama Genocida u Višegradu

Dnevni Avaz — U gradu u kojem su na Bikavcu i u Pionirskoj ulici spaljivani živi ljudi, žene i djeca, bespomoćni civili bacani u Drinu, Bošnjaci iz Srbije i Crne Gore otimani iz voza i autobusa, tokom premlaćivanja fotografirani pa ubijani, u gradu u kojem je u prah pretvoreno sve što nije srpsko ovih dana digla se i kuka i motika da obori spomenik žrtvama ili s njega barem izbriše riječ genocid.

Užički korpus

Kameni nišan na mezarju Stražište i jedna riječ na njemu mobilizirali su opozicione partije. Poslanik NSRS Miroslav Kojić, inicijator skupa, tvrdi da ovakvo spomen-obilježje uznemirava Srbe.

- U Višegradu je bilo zločina na obje strane i mi te zločine ne sporimo [ovim riječima Srbi podlo izjednačavaju, a time i umanjuju najbrutalnije moguće zločine, koji se mogu uporediti samo sa Hitlerom, kojem su Srbi vjerno služili u Drugom svjetskom ratu kao odani četnički kolaboratori]. Svaki pojedinac koji je učinio zločin treba odgovarati, i Bošnjak i Srbin. Nijedan Bošnjak još nije odgovarao. Otkud pravo nekome da on smije da napiše takvu jednu zloupotrebu? Dolaskom Užičkog korpusa muslimani su uglavnom pobjegli, kao što su Srbi prije toga bježali od Murata Šabanovića i njegove klike. Kada je Šabanović pustio vodu, tada su pobjegli svi – kaže Kojić za “Avaz” i dodaje kako smatra da je broj bošnjačkih žrtava u Višegradu preuveličan.

Extremni Srbi divljaju po sada etnički očišćenom Višegradu protiv spomenika žrtvama genocida u Višegradu.

Najčešće spominjano ime na skupu višegradske opozicije od petka bilo je ono predsjednika SO i Medžlisa IZ u ovom gradu Bilala Memiševića, koji kaže da na ultimatume neće pristati.

- Moj rahmetli babo 1992. godine je ispoštovao sve ultimatume koje mu je SDS postavio. Nažalost, danas moga babe nema i tek će mu 30. juna biti dženaza. Radi se o grupi ljudi čiji su mozgovi zamrznuti ili začahureni u 1992. i 1993. godini. Mi smo daleko od tog vremena. Danas moramo imati drugačiji pristup problemima. Ako gospoda smatra da je neko nešto pogrešno uradio, postoji sto za kojim možemo razgovarati o nišanu u Stražištu, ali i drugim obilježjima na grobljima i javnim površinama u Višegradu – kaže Memišević.

Da ironija bude veća, upravo je Višegrad mjesto koje se od rata do danas okitilo spomenicima koji imaju i nemaju veze s ovim gradom, a niko se nije pitao vrijeđaju li oni Bošnjake, ali i sve antifašiste. Najprije je na centralnog gradskom Trgu palih boraca postavljen vojnik s krstom, mačem i šajkačom, potom je svoje mjesto među dobrunskim stijenama našao i Karađorđe Petrović, a u Undruljama i Draža Mihailović, nakon što je protjeran iz Vukovara i Brčkog.

Nervoza Bošnjaka

Na crkvenom groblju u Višegradu podignut je spomenik ruskim dobrovoljcima, učesnicima “odbrambeno-otadžbinskog rata”, a jedna od višegradskih ulica nose ime Užičkog korpusa, koji je 1992. umarširao u ovaj grad.

- Protiv koga su ratovali ruski dobrovoljci u Višegradu i oko njega? Šta su djela tih ljudi? Spomen-obilježje ubijenim Bošnjacima ne nalazi se na javnoj površini, već na izdvojenoj parceli unutar mezarja Stražište na kojoj se ukopavaju samo žrtve rata. Recimo da razumijem nervozu zbog natpisa, ali i oni moraju pokazati spremnost da razumiju nervozu Bošnjaka koji svaki dan prolaze kraj spomenika koje je podizao neko drugi, a njih nije pitao – ističe Bilal Memišević.

Bit će to veliki problem na Drini

Na Trgu palih boraca u Višegradu u petak navečer održan je protest pod motom “Višegrad nije genocidan grad”. Desetine lokalnih Srba došle su se pobuniti zbog spomenika postavljenog na Stražištu, a Miroslav Kojić istakao je da očekuje da će općinska vlast poduzeti sve mjere i naložiti da bude uklonjen natpis koji “vrijeđa srpski narod”. Na spomeniku, naime, između ostalog piše: “Svim ubijenim i nestalim Bošnjacima, ženama i muškarcima žrtvama genocida u Višegradu”.

Na skupu je zaprijetio i predsjednk Boračke organizacije RS Dražen Perendija.

- Ako lokalna vlast zaista nije znala šta se dešavalo 26. maja prilikom sahrane 66 ekshumiranih Bošnjaka u Stražištu, onda joj dajemo rok od sedam dana da učini sve da promijeni idejno rješenje spomenika. Ako ostane onakav kakav jeste, ne možemo očekivati dobra dešavanja ovdje i bit će to veliki problem na Drini – poručio je Perendija.